ETIKA HR

KNJIŽNICA

www.etika.com
25.9.2002

28B8H900

Franz J. Hendricks
Rat ratu!

 

 

Glad na Wolchow-u

 

Oni koji gladuju nikad nisu govorili “ti”,
što oni znaju o kruhu?
Koji nikad nisu u mrkloj noći bili protjerani
što oni znaju o jutarnjem rumenilu?
Koji nikada nisu u tvrdoj tlaci jecali
Što oni znaju o slobodnom hodu?
Koji ni tada nisu za tim čeznuli
Što oni znaju o svježem piću?
Oni koji nisu igrali sudbinom
na parnom stratištu,
u tisuću straha silom otvoriti
Sotona u zatiljku osjetiti
što oni znaju o Bogu?

 

Na jednom vojnom groblju
Ratu rat

 

Mislite na mrtve cijeloga svijeta
Strijeljan, razderan, rasporen!
Pozvani da žive, za smrt naručeni,
Prouzročen, rat savladan

 

Žrtva mnogih sadržava samo smisao,
ako ste smisao u sebi pronašli.
Tada se iz mrtvila budi novi početak.
i nada za gorkim godinama.

 

Jer žrtve rata, ratu rat!
to nas križevi žele poučavati.
Vojska je vaša velika pobjeda:
čovječanstvo od rata obraniti.

 

ŽIVOT I SMRT

 

Pomisao na smrt nije naročito obljubljen. Za sve ljude ostaje smrt jeza, mračna jama, neizbježiva bijeda, nad kratkim, ali tako kratkim oživljavanjem.

 

Mnogi najradje guraju na stranu misli na smrt,

traže neizbježnost da bar još jedno vrijeme istječe, da se jedno patvoreno vrijeme izbije, koje ne može ostati i postojati.

Smrt ima bezbroj mnogo lica. Točno uzeto onoliko, koliko ljudi postoje. Ona ima takodjer uvijek jedno ime, ona pripada biografiji svakog čovjeka, ona je jedan dio njegovoj identiteta. Ipak smrt ostaje doživotno nepoznata, anonimna, dok jedan tren nedohvatljivo ulazi u život.

 

Svaki tren, korak u drugi život, skok u drugo biti je prolaz k vječnosti.

 

Zar nije još potresnije o tome govoreno – ipak, ledeni dah tudjinca, mučenička tišina kod pada u bezdan, ima se osjetiti, kad ona trenutno stoji u prostoriji.

 

Vi, tamo gdje vi počivate…

 

Vi, tamo gdje počivate, ispod tamne sjene drveća
ispod brežuljka cvijećem pokriveni,

recite, znate li više od nas,
koji mi ovdje, sanjamo,
o jednom biti, - s one strane groba i smrti?
Je li sve samo jedna zabava - i sve jedno ludilo,
Kad u umorno oko čovjekovo
zasja zadnja zraka?

Ne zvuči ni jednom glasu pjesma tješitelja

U tamu, teško i tjeskobno:

“Dušo, o dušo ne boj se!
čekaj! Uskoro će ti zasjati novo svjetlo”?

 

Vi, vi koji mirujete ispod tamne sjene drveća,

Ispod brežuljka pokrivenim cvijećem,
Slušajte pitanje naše duše:

“Recite, znate li više?”

 

Na jednom groblju u Berlin-Dahlem-u iz 1850 godnie nalazimo jedno nadgrobno pismo:

 

“Tko je vama pticama selicama poklonio znanost
Da vi na zemlji i moru nikad krivo svoja krila upravljate?
Da više nikad ne birate stare palme na juqu,
da vi stare lipe na sjeveru nikada ne promašite???”

Franz J. Hendricks, Im Weidenbruch 191, D-51061 Köln

Index hrvatski -  Index Hendricks