|
ETIKA HR |
KNJIŽNICA |
www.etika.com |
|
28B8H900 |
Franz
J. Hendricks |
|
Oni koji gladuju nikad nisu govorili “ti”,
što oni znaju o kruhu?
Koji nikad nisu u mrkloj noći bili protjerani
što oni znaju o jutarnjem rumenilu?
Koji nikada nisu u tvrdoj tlaci jecali
Što oni znaju o slobodnom hodu?
Koji ni tada nisu za tim čeznuli
Što oni znaju o svježem piću?
Oni koji nisu igrali sudbinom
na parnom stratištu,
u tisuću straha silom otvoriti
Sotona u zatiljku osjetiti
što oni znaju o Bogu?
Na jednom
vojnom groblju
Ratu rat
Mislite na mrtve cijeloga svijeta
Strijeljan, razderan, rasporen!
Pozvani da žive, za smrt naručeni,
Prouzročen, rat savladan
Žrtva mnogih sadržava samo smisao,
ako ste smisao u sebi pronašli.
Tada se iz mrtvila budi novi
početak.
i nada za gorkim godinama.
Jer
žrtve rata, ratu rat!
to nas križevi žele poučavati.
Vojska je vaša velika pobjeda:
čovječanstvo od rata obraniti.
Pomisao
na smrt nije naročito obljubljen. Za sve ljude ostaje smrt jeza,
mračna jama, neizbježiva bijeda, nad kratkim, ali tako kratkim
oživljavanjem.
Mnogi
najradje guraju na stranu misli na smrt,
traže
neizbježnost da bar još jedno vrijeme istječe, da se jedno patvoreno
vrijeme izbije, koje ne može ostati i postojati.
Smrt
ima bezbroj mnogo lica. Točno uzeto onoliko, koliko ljudi postoje. Ona ima
takodjer uvijek jedno ime, ona pripada biografiji svakog čovjeka, ona je
jedan dio njegovoj identiteta. Ipak smrt ostaje doživotno nepoznata, anonimna,
dok jedan tren nedohvatljivo ulazi u život.
Svaki
tren, korak u drugi život, skok u drugo biti je prolaz k vječnosti.
Zar
nije još potresnije o tome govoreno – ipak, ledeni dah tudjinca,
mučenička tišina kod pada u bezdan, ima se osjetiti, kad ona trenutno
stoji u prostoriji.
Vi,
tamo gdje vi počivate…
Vi,
tamo gdje počivate, ispod tamne sjene drveća
ispod brežuljka cvijećem pokriveni,
recite,
znate li više od nas,
koji mi ovdje, sanjamo,
o jednom biti, - s one strane groba i smrti?
Je li sve samo jedna zabava - i sve jedno ludilo,
Kad u umorno oko čovjekovo
zasja zadnja zraka?
Ne
zvuči ni jednom glasu pjesma tješitelja
U
tamu, teško i tjeskobno:
“Dušo, o dušo ne boj se!
čekaj! Uskoro će ti zasjati novo svjetlo”?
Vi,
vi koji mirujete ispod tamne sjene drveća,
Ispod
brežuljka pokrivenim cvijećem,
Slušajte pitanje naše duše:
“Recite,
znate li više?”
Na jednom groblju u Berlin-Dahlem-u iz 1850 godnie nalazimo jedno nadgrobno pismo:
“Tko je
vama pticama selicama poklonio znanost
Da vi na zemlji i moru nikad krivo svoja krila upravljate?
Da više nikad ne birate stare palme na juqu,
da vi stare lipe na sjeveru nikada ne promašite???”
Franz J. Hendricks, Im
Weidenbruch 191, D-51061 Köln