ETIKA HR 68B2

STVORENJA BOJAZLJIVO ISCEKUJU

www.etika.com
17.5.2001

Jordi Mota

Zalosni Bozic

 

Kad bi netko tvrdio, da bi na svijeti postojalo jedno sretno zasticeno mjesto kao ovo, bio bi on gurnut u protuslovlje od Muk-a, Puk-a i Cuk-a.

Za njih je zivot i sreca jedno te isto. O jednom tamnom i zalosnom svijetu nemaju oni nikakovu predodzbu, oni nista neznaju o bolu, sreci, zato im se cini, da su svi u njihovoj okolini sretni.

Jasno, oni su tek pred kratko vrijeme rodjeni. Oni nemaju nikakovo zivotno iskustvo, i jedva se razlikuju od ostalih stotina, koji na tom seoskom imanju stanuju, ali oni imaju nesto po cemu se od drugih razlikuju. Oni imaju prijatelja po imenu Ksaver a on nije manje vrijedio od sina vlasnika imanja. I zato su uzivali apsolutnu slobodu, dok su ostali pitomi kunici morali ostati u svom kavezu. Svako jutro odigrava se jedna te ista scena: "Muk, Puk, Cuk, ustajte! Vrijeme je za igru."

Te rijeci imaju skoro magicno djelivanje. Zivot, stvarni zivot, pocinje se istog trena odjivati. I taj dan ne bude drugaciji od ostalih. Naprotiv! Iz nepoznatog razloga, bila je sreca toga dana uzvisena. Djeca pjevase pjesme, drugi se sanjkaju a jedni revnosno grade snjegovica. Muk, Puk i Cuk bili su zabezeknuti o toj brzoj marljivosti u igri, i oni osluskuju djecje pjevanje. Svi imaju u bliskosti, istu temu. Oni govorise o Isusu, Mariji i Josipu, o Betlehemu, o Nazaretu, o Nebu, o ljubavi. Postepeno shvacaju razlog tolikom veselju, i zbog toga ih jos vise iznenadi, kad su ugledali lice svoje majke.

"Sto ti je mama? Zasto si tuzna? Raduj se sa nama! Danas je cijeli svijet sretan, sva se djeca igraju, svi pjevaju... ali mama sto je s tobom?"

"Nije nista", rece majka. "Dobro mi je. Veseli me da ste vi zadovoljni i da je Ksaver tako dobar prema vama."

Ipak usprkos utjesnih rijeci, majka Muk-a, Puk-a i Cuk-a jedva je suszdrzavala suze. Vec u noci, u zastiti tame, vise nije mogla susdrzati svoj plac, pri cemu je bila uvjerena da to nitko nije vidio.

"Moj Boze, koji si beskrajno dobar, ispuni mi jednu skromnu zelju. Ne dozvoli da mi danas uzmu jedno od mojih djeteta. Otac njihov i ja smo dosta dugo zivjeli, ali oni su premladi i presretni, pusti ih da jos neko vrijeme zive, da mogu upoznati ovaj lijepi svijet koji si ti stvorio."

Kad je majka zecica utonula u duboku bol, dobio je Ksaver priliku obradovati se jednom vrlo lijepom prikazu, koji nikada prije nije vidio. Njegova cijela obitelj odvezla se u grad, da prisustvuju ponocnoj misi, ponocki. Stupivsi u katedralu utisak je bio velicanstven, osvetljene bozanstveno, sa upaljenim svijeceme preplavljuje crkvenu ladju, glazba na orguljama, Zbor, miris tamjana, a tamo u sredini, kraljevski pogled, Biskup, sveti Biskup, cije rijeci sa svetom poboznoscu slusaju.

 

"Danas se sjecamo rodjenja naseg Gospodina Isusa Krista. Danas treba biti dan ljubavi, oprosta prijateljstva. Bog salje svoga sina u smrt, da za nas svoj zivot dade, i mi trebamo slijediti njegov primjer, zivot dati za one koji su oko nas. Moramo bijes i mrznju zaboraviti i dobrim zlo naplatiti, sto bi nam se moglo dogoditi. Danas ne smiju biti neprijatelji, vec samo ljubav."

Roditelji Ksavera bili su duboko dirnuti svecanoscu.

"Lijepe rijeci nocas", rece otac. "On je dostojan Biskup, jer to razumije, da posreduje izmedju nas i najcistijoj dusi Kristovoj."

Nakon jedne sutljive voznje stigose kuci.

"Tako draga, pocni pripremati jelo, jer dolaze gosti. Misli na to da je danas Bozic i da moras bolje kuhati nego obicno."

Ksaverova majka daje znak odobravanja, otvori vrata prema dvoristu i izlazi sred noci van.

"Tata, tata oni dolaze, stanimo kraj vrata, pocinje."

"Stoj je mama?" pitaju djeca.

"Nista, mi cemo vas stiti, idite straga."

Jedna ruka se ispruzi u kavez, trazi i trazi i na kraju zgrabi zecicu za straznje noge i izvuce je van. Ona okrene glavu i daje prednjim sapicama znak oprostaja.

"Mama, mama!" vicu njezina djeca. "Oni sa sobom vode mamu! Mama Nemoj otici!"

Te zadnje rijeci bile su vise kao jecaj.

"Tata, tata sto se dogadja? Zasto odnose mamu?"

I otac vise nije mogao suzdrzati suze, i vise mu nista drugo nije preostalo, vec da svojoj djeci objasni situaciju.

"Majka i ja smo vam to htjeli zatajiti, ali ja vise nemam snage vas i dalje obmanjivati. Oni su mamu odveli da je ubiju. Ljudi slave svoje svecanosti i zato nas ubijaju, da im sluzimo za hranu."

To troje su zbunjeno prihvatili te rijeci. Muk je bio jedini koji se osudio progovoriti.

"Mi nikada vise necemo vidjeti nasu mamu?"

"Ne, mi je vise nikada necemo vidjeti."

Puk i Cuk su kod tih rijeci poceli grcevito plakati. Muk ima jos snage za pitanja.

"A ti oce, hocemo li i tebe izgubiti?"

"Da moj sine."

I kod tih rijeci zagrli sve svoje troje djece, i svi zajedno zajecase.

Muk zeli u toj tajni dokuciti taj ljudski obred.

 

"Kako ljudi mogu biti tako pokvareni? Mi nikoga ne ubijamo."

"Nisu oni pokvareni, Muk. Oni ne misle na to sto nam cine. Oni su tako odgojeni i imaju takve navike. Najbolji ljudi na svijetu ne prestaju nas zbog toga ubijati, da tima slave svoje svecanosti. Ali ako Bog nas gospodin je to tako naredio, to je sigurno njegova zelja i mi to moramo prihvatiti."

Sljedeceg jutra, kad je Ksaver pristupio kavezu bio je zaprepasten.

"Ali sto je to s vama? Gdje vam je majka...? Ne zelite se igrati?"

"Izadjite se igrati", rece otac. "Ksaver nije ni za sto kriv."

"Ali on to nije mogao dokazati."

"Sutra cu opet doci", rece Ksaver. "Nadam se da cete tada biti bolje raspolozeni."

Ali, kad je Ksaver otisao, otac im je stao vrlo ozbiljno govoriti:

"Danas je dan nase velike nesrece, tisucu nas zivotinja su mrtvi, bit ce za trpezu. Nikada se ne zna sto se moze dogoditi, i bolje je ne pridodati vaznost tome. Molimo se za nasu majku i za nas same, da bez patnje umremo i postignemo oprost.

Kad su upravo poceli moliti, ugledase u daljini jednu sjenu, koja se priblizavala. Vrata budu otvorena i jedan po jedan budu pusteni. Samo Muk ostade u kavezu. Svim sredstvima je pokusao poci s njima, on zove, lupa u pod, vice, ali vrata budu zatvorena.

"Muk budi hrabar sin, misli na nas."

Kad Ksaver stupi u kuhinju, uzima ugledanu scenu kao stvarnost. Stolovi su poprskani mrljama krvi, svuda naokolo leze nozevi, takodjer zakrvavljeni. Glave njegovih dobrih prijatelja lezase u kanti za otpatke. Ksaver ne moze svojim ocima vjerovati.

"Mama, sto si to ucinila?"

"Ksaver, ne zadaj si brige. Neki moraju umrijeti da drugi mogu zivjeti..."

Ksaver ostavi svoju majku i hitro se uputi u staju.

"Muk, Muk, oprosti mi. Ja nisam o nicemu znao, ja to nikada nisam ucinio, oprosti mi muk. Ja mrzim zbog toga svoje roditelje cijelim srcem."

Muk se sazali nad jadnim mladicem i zeli ga tjesiti:

"Nemoj plakati Ksaver. Ti nisi kriv, istina je da ni tvoji roditelji nisu krivi. Oni neznaju da nam cine time bol. Moj otac je rekao da ljudi koji su to cinili nisu bili zli, da naprosto nisu mislili na to sto cine. Ksaver oprosti im. Nas Spasitelj oprasta svojim neprijateljima, on kaze da oni ne znaju sto cine, zato i njima oprosti jer ne znaju sto cine."

 

Muk je Ksavera nekako utjesio ali je on sam duboko u sebi bio pogodjen. Osjecao se uzasno osamljen, ostavljen. On nema drugu zelju vec da sudbinu svoje brace s njima podijeli. Najednom, usred noci, u daljini primjeti jedno oblicje. Kad se oblicje vise priblizilo vidio je da se radi o jednom starom mrsavom covjeku, koji ima dugacku bijelu bradu i nosi smedju odjecu, koja seze od glave do gleznja.

"Pozdravljam te muk", rece nepoznati.

"Jesam li ja sada na redu?" upita Muk.

"Da, Muk, tvoj cas je dosao, trebas biti slobodan, trebas skakati po poljima i proputovati svijet."

"Vi me necete ubiti?"

"Ne Muk. Ja sam Franziskus i tvoj prijatelj. Bog, nas gospodin pozvao me jucer i rece mi, da idem na zemlju i tebi dadem slobodu. Nas Gospodin je cuo, sto si ti govorio Ksaveru. Ti si razumio da nepravdu zamijenis ljubavlju, tvojim neprijateljima oprostiti i nikakvu mrznju osjetiti. Ti si to vise od bilo koga razumio, i taj Bozic slavit, jer si to svojim rijecima ucinio sto je Isus Krist svojim primjerom ucinio. Nas Gospodin zeli da ti budes vrlo sretan.

"Ali ja nikada ne cu moco biti sretan bez mojeg oca, majke, bez Puk-a i Cuk-a."

"Da zbilja, ja sam to zaboravio, oni su mi rekli da ti izrucim pozdrave."

"Meni, je si li ih vidio?"

"Ali, da, mi zivimo tamo gore svi zajedno."

"Gdje?"

"Tamo", rece i pokazuje prema Nebeskom Svodu. "Vidis li onu svjetlecu zvijezdu? Malo desno od nje je napravljen jedan put od sitnih zvijezda, taj put vodi do moje kuce."

"Ide li im tamo dobro? Kako izgledaju?"

"Naravno da im ide dobro. Tamo je . . . kako bi to rekao? To je ogromna livada, prekrivena lijepim cvijetovima, ali posto je ta livada uvijek zelena i svjeza, cvijece ne uvene. Stalno cujes velicanstvenu pjesmu ptica, sve zivotinje skacu naokolo, a posto tamo nitko ne umire, ne mora netko ubijati da prezivi. Sunce uvijek sija, ali ako je potreba za kisom ona dolazi da nas osvjezi. Za Bozic naravno pomalo pada snijeg, tako se mozemo sanjkati i graditi Snjegovica. Mi pomazemo Svetom Nikoli pakirati pakete, i on je uvijek velikodusan sa nama. Mi smo svi vrlo, vrlo sretni tamo, tako sretni, da tvoji roditelji zele da idem po tebe, ali nas Gospodin je zelio da prije toga upoznas svijet u kojem zivis.

Nakon tih rijeci Franziskus otvori vrata i dade Muku znak da iskoci.

 

"Jesam li slobodan? Smijem li po dvoristu skakati?"

"U dvoristu i svuda na zemlji, trci, skaci, igraj se i na kraju dodji k nama."

"Hvala Franziskus, hvala, Pozdravi oca, majku i Puka i Cuka."

Muk je mogao u slobodi zivjeti, i ako je Ksaver jutros bio neutjesiv, jer Muk vise nije bio tu, mislio je on da bi to bilo najbolje. Vise nije bijesan na njegove roditelje, zbog onog sto se dogodilo, ali svake godine za Bozic, ucini nesto posebno za rodjenje Isusovo, za proslaviti.

Umjesto ubiti, poklonio je zivot i tako je u te dane kupio zecice, ribe, ptice ... i pustio ih u slobodu. Kad ih je vidio kako zure, bio je ushicen. Tako se osjetio zadovoljan i osvjedocio se, da se njegovo dijelo Gospodinu vise svidjelo od ubijanja i jela.

Index hrvatski