ETIKA
HR
9X1A4ILL

Vicente F. Delmonte:
Svakome preme njegovim djelima

www.etika.com
21.3.2008

Roman od Vicente F. Delmonte-a: Jedem nach seinen Taten
270 strana. 16,80 eura. ISBN 978-3-86582-461-5
Može se naručiti

dpa, Dolomiten: „Pakao: strašno ogledalo iskvarenosti na zemlji

Nebo ili pakao to je tvoja sudbina u vječnost. Ti možeš slobodno odlućiti.

Kako to izgleda s one, strane saznat ceš u toj knjizi. Ćitaj ulogu drame:

Jedno pustolovno putovanje kroz pakao i nebo

Put paklenog proricatelja

Dugački red ljudi prolazi preko ravnica. Prvi nosi sa sobom jedan znak: „Pakao ne postojidrugi nosi isti takvi s natpisom: „Pakao je izmišljen.“ Treći proglašava: „Pakao je prazan“, Četvrti „Mi nismo u paklu“.

Demoni stoje pokraj i valjaju se od smijeha. Potom prolazi jedna velika ploča: „Jao onome tko sada pakao drži smiješnim, pakao doživi na samome sebi prije negi li u njega vjeruješ Eusebijus od Caesarea.“

„Jao onome, jao onome!“ zavijaju vragovi, zar ste mislili da se crkveni oci šale, kad su vam istinu nagovijestijili? Ali vi to znate bolje. Uzmite ono što zaslužite. Mi za vas uopće ne postojimo. Dakle navalite na budale, koji vjeruju da pakla nema, nas takodjer, naučite ih pameti.“ I bijesni vode kroz krivovjerstvo i teologiju.

Jedni su bili protestanti i gunđaju, oni nisu morali slušati crkvene oce konačno nisu oni katolici.

Zatim jedan vrag odlazi k velikoj ploči, pokrene nekoliko tipki, te se najednom moglo čitati:

„Očito saznanje Evangelističke-Luteraške crkve, Augsburg, artikl XVII: ,Takodjer uči da će naš Gospodin Isus Krist doći, da sve uredi i sve mrtve probuditi, vjernicima i odabranima, dati im vječni životi i radost a one bezbožnike i vragove dati u pakao kao vječnu kaznu prokletih. Zbog toga će zabaćeni anabaptisti poučavati da vragovi, prokleti ljudi ne će imati muke i mučiti se.’“

Govor Antikrista

„Mi ćemo podići sve granice, granice s kojima su se do sada zaštićivali svi narodi, grupe i obitelji, za sigurnost i domovinu.Vjera i ljubav više ne postoji. Bit će samo jedna država jedna valuta i jedna religija. Mi ćemo učiniti velika značenja i učinit ćemo čudo, sve zavesti. Samo ja i moja slika! Jedno slobodno izražavanje misli i samo će se jednoga obožavati. Mi ćemo učiniti velika značenja učiniti ćemo čudo i zve zavesti. Samo ja i moja slika! Jedno slobodno izražavanje misli će biti samo dozvoljeni ako se neće osvetiti djeci naših očeva i naš nadzor na svijet. Čvrsto ćemo postaviti zakon da se više ni jedna religija ne smije objasniti, njihov Bog je samo pravi Bog, samo on sam. Tko istinu izgovori doči će u zatvor, svaki tko ih zamisli doći će u zatvor, to će još naši znanstvenici otkriti. Carstvo laži vladat će svugdje ispod zemle, na zemlji i nad zemljom.”

Božji izdajica

Neki prokletnici zabodeni u led imaju sliku svog idola koju postave na kršćanski oltar. Za kaznu budu upravo od te slike, koju su milovali, saslušani i maltretirani. Jedan demon urla:

„Postavili ste nas kraj Gospodina neba. Zato vjećno vraćanje vraga. Vaša nagrada je, da vi našu budućnost dijelite, ali ne aktivno kao mi andjeli, jer ste vi samo ljudsko leglo i ne smijete se naužiti zla, već samo pasivno doživjeti. Uzmi dio djela, zatim još jedan, i meditiraj o tajni zla, jer za to imaš dovoljno vremena.”

Tek su te riječi izgovorene, pokrene se dno pakla, led puca. Vi vidite kako se vrag, iz brzo otopljenog leda, oslobodi i strese sa sebe mrve leda. Para, magla i smrad ispuni paklenu spilju. Prokleti ga gore slijede. Martin od Cochem-a tumači:

„Ti prokletnici će, kad im se udovi budu dovoljno učvrstili i potpuno učvrste, biti će izvadjeni i na njih će se baciti sumpor i goruća paklena smola.

Brat Luis od Granada dodaje: „Kako se kod Hioba zove, oni budu iz snježne vode prebaćeni u kipucu vodu, da im njihova vrsta ne budu prikraćena, koji sami nemaju pojma o vrsti nasladjivanja.“

 

(Gustave Doré: Dante, „Inferno“ IX, 124)

Kad su prokletnici nestali, sljede ih oni, glavnog vraga vide na svom prestolju sjediti na užarenoj drvenoj baklji, od tuda bude on s najvišom inteligencijom vladao u i na zemlji.

Upravo zove, urlajućim glasom, na onim prvim zlim sablastima gore koji se približavaju, odledjeni dječak i njegov ortak u lošoj stvari iz hora Serefina, Kerubina i Prijatelja, osim toga Asmodai i Mammona. Jedan pakleni alarm započinje, spektakl koji je bio još jeziviji i strašniji od onog vidjenog.

Zamka za djecu

Sedam posjetitelja dospiju u pakao. Jecanje, zavijanje i škripanje zubiju čine atmosferu još strašnije. Jedan demon spreman je dati informaciju: “Sve što u paklu kao kazna postoji za dječje zlostavljaće, moraju isti s time iznači na kraj.” Svuda su postavljeni ploče kao podstrek za mnoštvo osvetoljubivih andjela. “„Iudicium sine misericordia illi, qui non fecit misericordiam. Poslanica Apostola Jakova 2,13 Jer će onome biti sud bez milosti koji ne čine milost, i hvali se milost na sudu.”

Otimači će biti oteti i držani u tamnom podzemnom hodniku. Najstrašnija kazna snaći će zločinačke duhove jer mnoga djeca zbog njihovih sramotnih djela budu vječno izgubljeni. U posebnom donjem odjelku, dječja pornografija i prostitucija, prouzročuju gadjenje iz svakog ugla. Dječji zavoditelji sljede djecu, malu djecu, te s dijaboličnom lukavošću vabe ih u horor zamku.

„Gledajte mjesto za igru“, zove Irina. U jednom grmu sakriše se muškarci stari, mladi, debeli, tanki, jedni ćelavi drugi bradati. Jedno im je zajedničko; užarene oči i slinave usnice.

Ugolino osvećuje se na nadbiskupa Ruggieri-a

(Dante, „Inferno“, 22. i 23., John Flaxman)

Zoološki vrt zlostavljača životinja

Irina i Vicente sa svojim pratiocima prolaze kroz jedna vrata na kojima piše natpis: žoološki vrt žlostavljača životinja. Ispod toga se moglo pročitati: „Unicuique secundum opera eius“.

Brat Luis od Granada komentira: „Da svaki trpi odgovarajuću vrst svoje prošlosti jer će se Božja znanost obznaniti on zna za svakoga niegove nepravilnosti i nepravde koje su činili. Kao na vagi odmjeriti će se progreške.“

U svakom Zoo– u bijahu odnosi obrnuti. U kavezima su ljudi a ispred kabeza stražare životinje. To su bili demoni kojima se pripisuje Božja pravednost.

Šuma samoubica

(Dante, „Inferno“)

U vatri čiščenja

Kroz rub pakla predvorja grupa dosegne čistilište. Sasvim na kraju stoji jedna zgrada slične kinu. Na njoj, kričavom zelenom bojom piše “horor Show”.

Posjetitelji ulaze u unutrašnjost, zagušena svjetla, vide se mnogo muškaraca i žena. Žene su bile čvrsto vezane za stolce. Imaju povez za oči, kao konji, i sa osječajem straha uporno gledaju prema naprijed.

Jedna vrsta mreže kao za muhe dijeli kino dvoranu od stražnjeg zamračenja. Tamo tumaraju zastrašujući demoni u različitim oblicima i zastrašuju gledaoce, pretećim gestama. Čuju se uzdisaji, divlji bijesni krikovi i osjeća se miris bestijalnog smrada. Često oznojeni lete na gledaoce tako da oni od čuda uzvikuju.

“Kakvi su to ljudi?” pita Irina andjela čistilišta koji ju je pratio.

“To su duše svih vjeroispovijedi, odgovori joj on. Kad Apostoli čitaju Evandjelje sa opomenama i prijetnjama Isusa Krista, potpuno preokrenu smisao propovijedi. … Do sudnjeg dana, budu užasnim pogledom demona, koji u taj dio ne smiju ući, kažnjeni. Jer Bog nije samo ljubav već i pravednost i ljut je na te crkvene ljude koji su dušu zbunili.

U nebu će se sve želje ispuniti

Irina i Vicente misle da će sanjati. Kozmonauti lebde svemirom oni neznaju idu li prema dole ili gore. Kao u nekoj kompjuterskoj igri, lete velike i male zvijezde oko njih. Kadkada se približava magla. Oni se križaju sa više galaktika.

„Kao što vidite nebo je ogromna prostorije, kao zaštićeno mjesto“, objašnjava P. Martin od Cochem.

„Sad imamo dokaz da su dva Sveta Oca govorili neistinu kad su tvrdili da bi nebo bilo samo jedan odnos prema Bogu ili stanje duše a ne zaštićeno mjesto blaženstva“, reče Vicente.

P. Martin i ide dalje: „Ovdje ima nepregledno puno bića, koji pet ljudskih namjera uzdižu zadovoljstvo na najvišu razinu. Već Sveti Augustinus i Anzelmus spomenuli da u nebu ima stvarnih rijeka, prava drveća, pravih plodova i pravo cvijeće.“

Vicente misli: „A što bi nebo bilo bez brda, jezera, zelenih livada, prostranih šuma i stepa? Sveti Franjo od Sales-a govori u ,Theotimus’ o ,veselim i rascvijetanim brdašsima, o svakom sretnom gaju’. ,Sve želje će se tamo ostvariti“, stoji u Kršćanskom Nasljedstvu (III 49).

Vicente D. Delmonte: „Himmels-Abc“ – „Abc Nebu“. (PSch)

 

Print Version