|
ETIKA |
Vicente F. Delmonte: |
www.etika.com |
Roman od Vicente F. Delmonte-a:
Jedem nach seinen Taten
270 strana. 16,80 eura.
ISBN 978-3-86582-461-5
Može se naručiti
dpa, Dolomiten: „Pakao: strašno ogledalo iskvarenosti na zemlji“
Nebo ili pakao to je tvoja sudbina u vječnost. Ti možeš slobodno odlućiti.
Kako to izgleda s one, strane saznat ceš
u toj knjizi. Ćitaj ulogu drame:
Jedno pustolovno
putovanje kroz pakao i nebo
Put paklenog
proricatelja
Dugački red ljudi prolazi preko ravnica. Prvi nosi
sa sobom jedan znak: „Pakao
ne postoji“ drugi nosi
isti takvi s natpisom: „Pakao je izmišljen.“ Treći proglašava: „Pakao je prazan“,
Četvrti „Mi nismo u paklu“.
Demoni stoje pokraj i valjaju se od smijeha. Potom prolazi jedna velika
ploča: „Jao onome tko sada pakao drži smiješnim, pakao doživi na samome
sebi prije negi li u njega vjeruješ Eusebijus od Caesarea.“
„Jao onome, jao onome!“ zavijaju vragovi, zar ste mislili da se crkveni
oci šale, kad su vam istinu nagovijestijili? Ali vi to znate bolje. Uzmite ono
što zaslužite. Mi za vas uopće ne postojimo. Dakle navalite na budale,
koji vjeruju da pakla nema, nas takodjer, naučite ih pameti.“ I bijesni
vode kroz krivovjerstvo i teologiju.
Jedni su bili protestanti i gunđaju, oni nisu morali slušati
crkvene oce konačno nisu oni katolici.
Zatim jedan vrag odlazi k velikoj ploči, pokrene nekoliko tipki,
te se najednom moglo čitati:
„Očito saznanje Evangelističke-Luteraške crkve, Augsburg,
artikl XVII: ,Takodjer uči da će naš Gospodin Isus Krist doći,
da sve uredi i sve mrtve probuditi, vjernicima i odabranima, dati im
vječni životi i radost a one bezbožnike i vragove dati u pakao kao
vječnu kaznu prokletih. Zbog toga će zabaćeni anabaptisti
poučavati da vragovi, prokleti ljudi ne će imati muke i mučiti
se.’“
Govor
Antikrista
„Mi ćemo podići sve granice, granice s kojima su se do sada
zaštićivali svi narodi, grupe i obitelji, za sigurnost i domovinu.Vjera i
ljubav više ne postoji. Bit će samo jedna država jedna valuta i jedna
religija. Mi ćemo učiniti velika značenja i učinit
ćemo čudo, sve zavesti. Samo ja i moja slika! Jedno slobodno
izražavanje misli i samo će se jednoga obožavati. Mi ćemo
učiniti velika značenja učiniti ćemo čudo i zve
zavesti. Samo ja i moja slika! Jedno slobodno izražavanje misli će biti
samo dozvoljeni ako se neće osvetiti djeci naših očeva i naš nadzor
na svijet. Čvrsto ćemo postaviti zakon da se više ni jedna religija
ne smije objasniti, njihov Bog je samo pravi Bog, samo on sam. Tko istinu
izgovori doči će u zatvor, svaki tko ih zamisli doći će u
zatvor, to će još naši znanstvenici otkriti. Carstvo laži vladat će
svugdje ispod zemle, na zemlji i nad zemljom.”
Božji izdajica
Neki prokletnici zabodeni u led imaju sliku svog idola koju postave na
kršćanski oltar. Za kaznu budu upravo od te slike, koju su milovali,
saslušani i maltretirani. Jedan demon urla:
„Postavili ste nas kraj Gospodina neba. Zato vjećno vraćanje
vraga. Vaša nagrada je, da vi našu budućnost dijelite, ali ne aktivno kao
mi andjeli, jer ste vi samo ljudsko leglo i ne smijete se naužiti zla, već
samo pasivno doživjeti. Uzmi dio djela, zatim još jedan, i meditiraj o tajni
zla, jer za to imaš dovoljno vremena.”
Tek su te riječi izgovorene, pokrene se dno pakla, led puca. Vi
vidite kako se vrag, iz brzo otopljenog leda, oslobodi i strese sa sebe mrve
leda. Para, magla i smrad ispuni paklenu spilju. Prokleti ga gore slijede.
Martin od Cochem-a tumači:
„Ti prokletnici će, kad im se udovi budu dovoljno učvrstili
i potpuno učvrste, biti će izvadjeni i na njih će se baciti
sumpor i goruća paklena smola.
Brat Luis od Granada dodaje: „Kako se kod Hioba zove, oni budu iz
snježne vode prebaćeni u kipucu vodu, da im njihova vrsta ne budu
prikraćena, koji sami nemaju pojma o vrsti nasladjivanja.“
(Gustave Doré: Dante, „Inferno“ IX, 124)
Kad su prokletnici nestali, sljede ih oni,
glavnog vraga vide na svom prestolju sjediti na užarenoj drvenoj baklji, od
tuda bude on s najvišom inteligencijom vladao u i na zemlji.
Upravo zove, urlajućim glasom, na onim
prvim zlim sablastima gore koji se približavaju, odledjeni dječak i njegov
ortak u lošoj stvari iz hora Serefina, Kerubina i Prijatelja, osim toga Asmodai
i Mammona. Jedan pakleni alarm započinje, spektakl koji je bio još
jeziviji i strašniji od onog vidjenog.
Zamka za djecu
Sedam posjetitelja dospiju u
pakao. Jecanje, zavijanje i škripanje zubiju čine atmosferu još strašnije.
Jedan demon spreman je dati informaciju: “Sve što u paklu kao kazna postoji za
dječje zlostavljaće, moraju isti s time iznači na kraj.” Svuda
su postavljeni ploče kao podstrek za mnoštvo osvetoljubivih andjela.
“„Iudicium sine misericordia illi, qui non fecit misericordiam. Poslanica
Apostola Jakova 2,13 Jer će onome biti sud bez milosti koji ne čine
milost, i hvali se milost na sudu.”
Otimači će biti oteti i
držani u tamnom podzemnom hodniku. Najstrašnija kazna snaći će
zločinačke duhove jer mnoga djeca zbog njihovih sramotnih djela budu
vječno izgubljeni. U posebnom donjem odjelku, dječja pornografija i
prostitucija, prouzročuju gadjenje iz svakog ugla. Dječji zavoditelji
sljede djecu, malu djecu, te s dijaboličnom lukavošću vabe ih u horor
zamku.
„Gledajte mjesto za igru“, zove
Irina. U jednom grmu sakriše se muškarci stari, mladi, debeli, tanki, jedni
ćelavi drugi bradati. Jedno im je zajedničko; užarene oči i
slinave usnice.
Ugolino osvećuje se na nadbiskupa Ruggieri-a
(Dante, „Inferno“, 22. i 23., John Flaxman)
Zoološki vrt
zlostavljača životinja
Irina i Vicente sa svojim pratiocima prolaze kroz jedna vrata
na kojima piše natpis: žoološki
vrt žlostavljača životinja. Ispod toga se moglo pročitati: „Unicuique secundum opera eius“.
Brat Luis od
U svakom Zoo– u bijahu odnosi obrnuti. U
kavezima su ljudi a ispred kabeza stražare životinje. To su bili demoni kojima
se pripisuje Božja pravednost.
Šuma samoubica
(Dante, „Inferno“)
U vatri
čiščenja
Kroz rub pakla predvorja grupa
dosegne čistilište. Sasvim na kraju stoji jedna zgrada slične kinu.
Na njoj, kričavom zelenom bojom piše “horor Show”.
Posjetitelji ulaze u
unutrašnjost, zagušena svjetla, vide se mnogo muškaraca i žena. Žene su bile
čvrsto vezane za stolce. Imaju povez za oči, kao konji, i sa
osječajem straha uporno gledaju prema naprijed.
Jedna vrsta mreže kao za muhe
dijeli kino dvoranu od stražnjeg zamračenja. Tamo tumaraju zastrašujući
demoni u različitim oblicima i zastrašuju gledaoce, pretećim gestama.
Čuju se uzdisaji, divlji bijesni krikovi i osjeća se miris
bestijalnog smrada. Često oznojeni lete na gledaoce tako da oni od
čuda uzvikuju.
“Kakvi su to ljudi?” pita Irina
andjela čistilišta koji ju je pratio.
“To su duše svih vjeroispovijedi,
odgovori joj on. Kad Apostoli čitaju Evandjelje sa opomenama i prijetnjama
Isusa Krista, potpuno preokrenu smisao propovijedi. … Do sudnjeg dana, budu
užasnim pogledom demona, koji u taj dio ne smiju ući, kažnjeni. Jer Bog
nije samo ljubav već i pravednost i ljut je na te crkvene ljude koji su
dušu zbunili.
U nebu
će se sve želje ispuniti
Irina i
Vicente misle da će sanjati. Kozmonauti lebde svemirom oni neznaju idu li
prema dole ili gore. Kao u nekoj kompjuterskoj igri, lete velike i male
zvijezde oko njih. Kadkada se približava magla. Oni se križaju sa više
galaktika.
„Kao što
vidite nebo je ogromna prostorije, kao zaštićeno mjesto“, objašnjava P.
Martin od Cochem.
„Sad imamo
dokaz da su dva Sveta Oca govorili neistinu kad su tvrdili da bi nebo bilo samo
jedan odnos prema Bogu ili stanje duše a ne zaštićeno mjesto blaženstva“,
reče Vicente.
P. Martin i
ide dalje: „Ovdje ima nepregledno puno bića, koji pet ljudskih namjera
uzdižu zadovoljstvo na najvišu razinu. Već Sveti Augustinus i Anzelmus
spomenuli da u nebu ima stvarnih rijeka, prava drveća, pravih plodova i
pravo cvijeće.“
Vicente misli: „A što bi nebo bilo bez brda, jezera, zelenih livada,
prostranih šuma i stepa? Sveti Franjo od Sales-a govori u ,Theotimus’ o
,veselim i rascvijetanim brdašsima, o svakom sretnom gaju’. ,Sve želje će
se tamo ostvariti“, stoji u Kršćanskom Nasljedstvu (III 49).“
Vicente D. Delmonte: „Himmels-Abc“ – „Abc Nebu“.
(PSch)